• Post published:25.02.2021.
  • Reading time:4 mins read

Iako poker ima više varijacije igara kao što su 7-Card Stud, HORSE, 5-Card Draw, Razz, 2-7 Triple Draw, Badugi, Kineksi poker i još poneke ređe varijacije, dve se ističu u svojoj popularnosti decenijama unazad. Jasno je, to su: Texas Hold’ем i Omaha, gde druga pomenuta takođe ima svoje varijacije igre. Ali, od ove dve najpopularnije, neretko se postavlja jedno pitanje…

Koja je varijanta popularnija?

Odgovor je jasan i direktan: Texas Hold’em. I ne samo da je popularniji, nego je Omaha toliko daleko iza, da, kada bismo uračunali samo ove dve poker varijacije i zanemarili ostale, dobili bi otprilike sledeće procente: 97% za Texas Hold’em i samo 3% za Omahu.

Da, iako okvirna i nezvanična cifra, Hold’em sе čak 30 puta više igra od Omahe i to bilo koje njene podvarijante.

Zašto se onda toliko priča o Omahi

Posmatraču sa strane koji nije iz poker sveta, a koji se iz nekog razloga našao u njemu – npr. novinar koji je dobio zadatak da izveštava sa nekog većeg turnira, veoma brzo bi pomislio da u suštini postoje dve glavne varijacije pokera i to bi upravo bile dve najpopularnije. Naročito ako bi izveštavao sa WSOP-a: od nešto više od 50 turnira, 40 bi bili TH, a 10 Omaha. Preostalih nekoliko bi sadržali preostale varijante poker igre, mada bi se i kroz neke od njih prožimali i TH i Omaha (npr. HORSE).

I da, i on bi, kao posmatrač sa strane, shvatio da je Omaha manje popularna od Texas Hold’ema. Ali je izvesno da ni u jednom trenutku ne bi pretpostavio da je taj odnos 30:1.

Odgovora na pitanje zašto se o Omahi toliko priča, a nije ni približno zastupljena kao Hold’em, svakako ima više, ali bi mogli da se sažmu u nekoliko najvažnijih.

Ljudi vole promene

Kao što i u svakodnevnom životu poželite da promenite nešto, bilo da je to piće koje pijete svakog dana, ili robna marka kojoj ste odani, tako je i u poker svetu. Iako najpopularniji, određeni broj Hold’em igrača neminovno poželi povremenu promenu. Ta promena varijacije može da dolazi iz čiste želje za “razbijanjem (svakodnevne) monotonije”, ili pak “razbijanja malera”.

Naravno, prelazak sa Hold’ema na Omahu je uglavnom povremen i najčešće kratkotrajan. Koliko god da je Texas Hold’em “aktivna” igra, Omaha je barem duplo aktivnija i nudi više “akcije”, pa je samim tim idealna za “razbijanje monotonije”, koja u Hold’emu može da nastupi.

Brži obrt novca

Više “akcije” nudi i češće učešće u potovima, a samim tim i veće potove. A statistika igre je takva, da čak ioako ste “lošiji”, vaše šanse za dobitak su veće nego u Hold’emu. Da bismo to što jednostavnije i plastičnije predstavili, ako bi ste u Hold’emu imali 80%-20% u vašu korist da dobijete ruku i odnesete pot, u Omahi bi taj procenat bio 60%-40%. Dakle, Iz perspektive overdog-a – vaša ruka bi češće bila poražena, dok bi iz perspektive underdog-a njegove šanse bile veće.

Naravno, upravo ubog navedenog mnogi su spremni da Omahu nazovu igrom sreće, mada i dalje iza svega stoji statistika. Da, ta statistika je nešto lošija, ili bolja – u zavisnosti iz ugla kog igrača se posmatra, ali je i dalje statistika. I upravo ona nudi bržu promenu vlasnika novca za stolom.

I opet promena, ali na statistički način

Igrate Texas Hold’em? I ne pamtite kada ste poslednji put “izvukli” kentu (straight) ili boju (flush)? Pređite na Omahu i to će se jako brzo desiti. Više puta. Omaha je igra sa mnogo većom varijacijom “izvlačenja” potrebnih out-a (karata koje su vam potrebne da kompletirate ruku). Naravno, nemojte da zaboraviti da će svoje ruke lakše kompletirati i vaši protivnici – sviđalo se to vama, ili ne.

Kompleksnija igra

Neretko se za Omahu može čuti da je kompleksnija igra od Hold’ema. Iako to nije matematički dokazano, za obe od ove dve najpopularnije poker igre su potrebne dve stvari: da ih naučite. I da, Texas Hold’em se lakše uči. možda je i zato mnogo popularniji. Ali, koliko god da ga je lako naučiti, potrebno je dosta vremena da u njemu postanete majstor.

S druge strane, za Omahu se kaže “da se teže uči, ali da se lakše postaje majstor”.